Kako su rasle drvene igračke? Pino Toys vam priča…

Zahvaljujući naučnim dokazima, danas možemo sa sigurnošću reći da su igračke postojale od kada i čovek. Njihova primitivna izrada i izgled u odnosu na igračke modernog vremena, nije imala ništa manji uticaj na decu od ovog koji pružaju današnje igračke.

To nam samo govori da je čovek oduvek imao želju da deci ponudi UČENJE I ZABAVU – KROZ IGRU. Taj način edukacije se od početka civilizacije doživljavao kao najbolji i postoje brojni materijalni dokazi ove teorije.

Igračke koje je praistorijski čovek prostim oruđem pravio i davao svojoj deci, bile su u skladu sa vremenom i načinom tada vođenog života. One su pravljene od tada dostupnih materijala i dizajnirane na način tadašnje intelektualne zrelosti odraslih ljudi. Postoje raznovrsni dokazi igračaka iz ovog perioda, a mnoge od njih su pravljene od tada veoma dostupnog i korištenog materijala – DRVETA.

Naučnici smatraju da je prva igačka za decu bila – zvečka. Ovo je primerak od pre 2000 godina pre nove ere. 

Arheološka istraživanja su dokazala da najstarije drvene igračke datiraju još iz Kamenog doba, najstarijeg razdoblja civilizacije od pre 2,5 miliona godina pre nove ere. One su pronađene u Africi i predstavljaju vrlo proste i jednostavne modele prvenstveno lutaka, a zatim i upotrebnih predmeta, životinja i stvari koje su ih okruživale.

Drvene igračke mačeva i strele iz perioda između 8. i 9. veka pre nove ere.

Važno je napomenuti da su praistorijske drvene igračke imale prvenstveno edukativnu ulogu, a tek nakon toga i zabavnu. Uz tadašnje igračke deca su pre svega učila obavljanje kućnih poslova, odnose i pravila ponašanja među ljudima, ali i životinjama koje su tada bile nerazdvojni deo zajednice.

Ovom drvenom kočijom su se igrala deca u Persiji pre 2000 godina pre nove ere.

Igra je predstavljala oponašanje odraslih uz upotrebu igračka, te se na taj način dete spremalo za brojne poslove i obaveze koje su ga čekale u domaćinstvu (devojčice – posude, lutke, zvečke…) ili za preživljavanje i poslove u polju, šumi (dečaci – koplja, mačevi, životinje, konji na točkovima…).

Tipična egipatska “Veslo-lutka” iz perioda od 2080. do 1990. godine pre nove ere. 

U kasnijem periodu, u Starom Egiptu i Grčoj, igračke su služile više za zabavu nego za učenje, i tada se drvene igračke mogu klasifikovati u dve grupe: one skromnije izrade i opreme za siromašne i one bogatije izrade sa bojama, dodacima platna i ukrasa – za decu iz bogatijih slojeva društva.

Najbolje očuvane igračke iz kasnog rimskog i vizantijskog perioda u Egiptu. Oči ptice na točkovima su otvori za konac za povlačenje.

Takođe, u starom Egiptu i starom Rimu su pronađene brojne igračke u dečijim grobnicama, koje su imale ulogu da isprate i zabavljaju dete u drugom svetu u koji odlazi. Drvene lutke pronađene u grobnici ćerke egipatskog faraona imale su čak i kosu, izrađenu od izbeljene pređe, kao i ruke i noge koje su se mogle pomerati.

Drvena lutka iz perioda rimskog carstva, nađena u dečijoj grobnici.

Drvene igračke su svoju prvu masovnu proizvodnju doživele u Srednjem veku i to u malim radnjama razvijenijih delova sveta gde je manufaktura doživljavala procvat.

Igračka konja, napravljena od jednog komada drveta, bila je sigurno omiljeni predmet deteta u Norveškoj, u periodu Vikinga, oko 900. godine nove ere.

Poznato je da su nemački proizvođači igračka još 1700. godine putovali po Evropi i vodili evidenciju o najpopularnijim igračkama kojima su se tadašnja deca igrala. Raspolažući tim podacima, započeli su proizvodnju najtraženijih igračka koje bi razvozili i prodavali. U tadašnje vreme to su bile drvene lutke i drvene životinje. Ova praksa se prvenstveno odnosi na Nemačku, a kasnije i zemlje zapadne Evrope, koje su prve započele industrijalizaciju od 1800. godine.

U 17. i 18. veku u Engleskoj su bile veoma popularne drvene lutke, tzv. “Lutke kraljice Ane”. To su bile prve lutke od drveta koje su imale raskošnu garderobu i koje su se po pravilu presvlačile. Uglavnom su ih imale devojčice visokih staleža a podrazumevale su i brojni drveni nameštaj za igru. Bile su visoke oko 30 cm.

19. vek donosi brojne novine u svet drvenih igračaka: stvaraju se drvene kućice za lutke, drvena pozorišta kao i drveni vojnici. Drvene igračke tada dobijaju i vesele, živopisne boje koje su nanošene ručno, a drvene pruge sa drvenim vozićima su bili jedna od najprodavanijih igračaka tog doba.

Kočija nemačkog proizvođača drvenih igračka s početka 19. veka.

Proizvodnja drvenih igračaka u 19. veku je bila na vrhuncu i tada deca uživaju u brojnim modelima lutaka, životinja, vozila, itd.

Polako se pojavljuju drvene igračke iz više delova, s edukativnim osobinama, poput ove slagalice s različitim delovima garderobe koja se mogla kombinovati.

Dvadeseti vek i period nakon II svetskog rata donose brojne promene u načinu života celog sveta, a posebno u oblasti novih materijala korištenih u industriji, pa i u industriji igračaka. Drvene igračke tada gube na popularnosti jer ih zamenjuju neke druge, izrađene od jeftinijih i modernijih materijala. Međutim, drvene igračke nikada nisu prestale da se proizvode. 

Iako su današnje drvene igračke neuporedivo modernije, mnoge od njih sadrže brojne sličnosti sa svojim prethodnicima iz daleke prošlosti. To se posebno odnosi na lutkice, guralice, kocke i igračke koje se vuku. Njihov oblik, dizajn i oprema jesu različiti, ali osnovna funkcija i uloga su potpuno isti. Upravo u tome i jeste njihova vrednost i nemerljivi značaj.

Deca Starog Egipta su imala ovakvu igračku na povlačenje – mačku,

a naši mališani imaju ovakav model – zeku.

Njihova misija zdravlja i edukativni karakter ne može da promeni ni vreme, niti nove tehnologije. Dodir prirodnog materijala, podsticanje i razvoj mašte, kvalitet, zdravlje i dugotrajnost  – karakteristike su koje stoje na prvim mestima osobina igračka već vekovima unazad, a verujemo i ubuduće.

 

Autorka – Jelena Kovinčić, vaspitač, urednica bloga Mamino blago

*autorski tekst u vlasništvu Pino brenda, podložan zaštiti autorskih prava uz zabranu korišćenja bez pismene dozvole vlasnika

 

 

Like it? Share it!