Emotivne želje dece upućene Deda Mrazu, koje ostavljaju bez reči
Željice koje deca usmeno ili preko pisama upućuju Deda Mrazu mogu nas više ili manje iznenaditi, nasmejati, zamisliti, ali i pokazati nam da li je dete srećno i zadovoljno, ili pak oseća neku tugu zbog sebe ili drage osobe.
Često za velike unutrašnje radosti ili tuge i saznamo u ovakvim prilikama, kada se dete kroz želju poveri osobi za koju veruje da ima mnogo veće moći nego mi, “obični” ljudi.
Evo nekoliko dečijih želja koje otkrivaju veličinu i dobrotu dečijeg srca.
Devojčica Tijana Đokić je veoma patila bez svoje najbolje drugarice koja se odselila u Španiju, stoga je poželela da joj putem Deda Mraza pošalje svoje zagrljaje i poljupce.
Emotivno pismo dečaka Rajana, koji ne želi poklon za sebe, nego uslugu namenjenu svojoj dragoj sestri koju mnogo voli.
“Dragi Deda Mraze,
Mama je rekla da ti pošaljem spisak želja. U početku sam hteo auto na daljinski i helikopter, ali više to ne želim. Deca u školi i dalje maltretiraju moju sestru Amber i to nije fer zato što ona njima ništa ružno nije učinila, a mene to ljuti. Molio sam se da prestanu da je zadirkuju ali Bog je zauzet i treba tvoju pomoć…”
Ubrzo nako objave dečakovog pisma u javnosti, deca su prestala da ismevaju njegovu sestru Amber.
Desetogodišnji Ronnie Hariss (Ipswich, UK) napisao je pismo Deda Mrazu i sakrio ga pod krevet. Pismo je pronašla dečakova majka koja se izuzetno potresla i nakon čitanja mnogo plakala:
“Dragi Deda Mraze,
ovog Božića imam jednu posebnu želju za tebe. Moj tata ima veoma veliki tumor na mozgu i ako bi mogao da nađeš lek za njega da mu bude bolje, ja bih bio najsrećniji dečak na celom svetu. Srećan Božić…”
Neka od dece koja se nalaze u Domovima za decu bez roditeljskog staranja u Srbiji, a koja imaju žive roditelje – novogodišnje praznike mogu da provedu kod svoje kuće. Tako je bilo i sa A.T.(14) koja je nakon praznika rekla da je od mame dobila najlepši poklon, a da je njena najveća želja “da mama što pre ozdravi kako bi mogle ponovo da žive zajedno”.
Jednoga dana neko je pozvonio na vrata sedmogodišnjeg dečaka Kristijana u kojoj je živeo sa njegovom mamom. Ona je otvorila vrata i nakon nekoliko reči dvojica muškaraca su počela da pucaju iz pištolja na majku i dečaka. Oboje su bili namerno ranjeni u noge i uspešno su se oporavili od povreda. Međutim, one duboke rane su zauvek ostale u sećanju i srcu dečaka koji je u svom pismu zatražio od Deda Mraza da pomogne policiji da pronađe ljude koji su ga povredili. Ta želja se nalazi na prvom mestu svih Kristijanovih želja.
U tržnom centru dečak je seo u krilo Deda Mrazu i pokazao mu fotografiju sa likom male devojčice. Deda Mraz ga je pitao – Da li ti je to sestra? – na šta je dečak odgovorio da jeste. Sa dečakom je bila i njegova baka koja je pokušala nešto da kaže Deda Mrazu, ali je jedva uspevala da govori od suza. Kada ju je Deda Mraz upitao – O čemu se radi? – baka je rekla da je mala devojčica sa slike dečakova sestra Sara koja boluje od leukemije i u veoma je teškom stanju. Zamolila je Deda Mraza da dođe u bolnicu i poseti Saru, jer je to Sarina jedina želja za Božić. Deda Mraz je otišao u bolnicu, veoma iznenadio malu Saru i na kraju razgovora rekao joj da mora da ozdravi do sledećeg Božića i dođe kod njega u tržni centar. Sara je obećala da će doći.
Sledećeg decembra Deda Mraz je ponovo bio na svom mestu u tržnom centru i na njegovo krilo je sela mala devojčica koja mu je rekla:
“Zdravo Deda Mraze. Da li me se sećaš?”
“Naravno. Deda mraz se seća sve dece i želi da se ona osećaju posebno.”
“Ja sam mala Sara, ona koju si posetio prošlog Božića u bolnici.”
Deda Mraz je tada zaplakao, baš kao i Sarini roditelji i baka, koji su iz daljine mahali Deda Mrazu i govorili mu:
“Hvala.”
Svoj deci sveta Pino Toys želi da nikada ne dožive teške, za decu surove životne izazove sa kojima se ni odrasli ne mogu izboriti.
Uredila – Jelena Kovinčić, vaspitač, urednica bloga Mamino blago