Jelena Holcer: RODITELJSKI AUTORITET – šta jeste, šta nije i kako do njega bez vikanja?

RODITELJSKI AUTORITET je kombinacija detetovog poštovanja i poverenja u vas. Kada ima poverenje u vas, ono razume da i ako mu nešto zabranjujete, to ne činite zato što ste loše raspoloženi, nervozni ili besni, već zato što za to imate ozbiljne i jake razloge. Zato što vam veruje, zna da nećete manipulisati njime, pa je spremno da vas posluša.

Šta roditeljski autoritet nije?

Iako se ovi pojmovi često mešaju, autoritet nije ni strogost ni strahopoštovanje, ni insistiranje na bespogovornoj poslušnosti. Ako vas dete doživljava kao nepredvidivu osobu, ono će postati nesigurno a vaši odnosi distancirani, emotivno hladni. Strahopoštovanje je manipulacija dečjim strahom jer će dete poslušati svoje roditelje iz straha, a ne zato što razume njihove zahteve. Takođe, autoritet ne znači da deca moraju da vas slušaju ili prihvataju sve što govorite, jer vaš vaspitni cilj ne bi trebalo da bude poslušno već kooperativno dete.

Mora li da postoji?

Uspostavljanje granica mora da postoji. Za dečje odrastanje neophodno je da budu potpuno svesni da vi imate kontrolu nad mnogim aspektima njihovog života. Upravo zato, autoritet se stiče, gradi, razvija. Ne podrazumeva se sam po sebi, jer time što ste postali roditelj, niste postigli autoritet. To nije stanje već proces, jer svoj autoritet morate uspostavljati postepeno, od prvog dana rođenja deteta.

Šta kada autoritet ne postoji?

Roditelji koji veruju u : “Moje dete neće imati bolje prijatelje od mene”, ili “Mi smo ravnopravni, u svemu se dogovoramo”… osim što nemaju autoritet, ne uspevaju niti da budu prijatelji sa svojom decom, niti će biti ravnopravni (deca će ih brzo nadmašiti). Deci nisu potrebni drugovi u porodici, jer će ih uvek pronalaziti među svojim vršnjacima. Nemojte zaboraviti da ulogu roditelja ne treba da menjate za manje vrednu.

Da imate »pravi« autoritet znaćete po detetovoj samodisciplini, a da niste upotrebljavali prisilu da bi ga tome naučili.

  • Nije samo vašoj deci potrebno nešto reći mnogo puta, tako je u svim porodicama. Svaki svoj zahtev ili kaznu obrazložite. Kada kaznite a dete ne razume razlog – vi u njegovim očima postajete nepravedni, a ne autoritativni.
  • Ne pretite onim što nećete ili ne možete da sprovedete i ne obećavajte ono što ne možete da ispunite. Vaša reakcija je posledica (može biti i negativna i pozitivna) kao odgovor na detetovo ponašanje (uzrok)
  • Pohvalom pokazujete detetu da primećujete ono što radi, da umete da cenite njegov trud ili postignut rezultat. Ne brinite da ćete preteranim pohvalama razmaziti dete ili izgubiti svoj autoritet. Naprotiv. Pohvalom vi podstičete njegovo samopouzdanje i pokazujete da kao što umete da tražite, zahtevate, kritikujete, kaznite… umete i da pohvalite, zagrlite, pružite podršku.

TIPOVI RODITELJSKOG AUTORITETA

Svako od nas je kombinacija različitih stilova vaspitanja. Ipak, po svom autoritetu roditelji se dele na nekoliko tipova:

  • Autoritativni roditelji. Oni su zahtevni, strogi, skloni kažnjavanju i preteranoj kontroli dece. Ne pružaju dovoljno nežnosti, ne objašnjavaju nego naređuju, teško dopuštaju i sitne nestašluke. Radije se fokusiraju se na loše ponašanje nego na ohrabrivanje poželjnog. Očekuju veću zrelost nego što uzrast deteta podrazumeva. Deca ih se plaše, a zbog stalne potrebe da se dokažu i uverenja da nikada nisu dovoljno dobra, nose težak osećaj krivice i manjka vrednosti.
  • Indiferentni roditelji. Oni su suprotnost autoritativnim. Postavljaju premalo zahteva, usmereni su na svoje lične preokupacije, često nezaiteresovani za decu. Komunikacija je minimalna, pa se deca osećaju kao da su “prepuštena sama sebi”. Zato što nemaju osećanje podrške i bazične sigurnosti u svojoj porodici, imaju promenljiva raspoloženja, slabo kontrolišu svoje emocije ili postupke. Kasnije, u zrelom dobu, obično zameraju roditeljima da nisu bili dovoljno prisutni.
  • Previše popustljivi. Brižni su, topli, strpljivi ali nisu dosledni i ne umeju jasno da postave granice. Njihova deca imaju previše izbora, pa su zato ovi roditelji najpodložniji za manipulaciju. Uz ovakve roditelje dete odrasta bez osećaja odgovornosti a kao odrasle osobe nemaju poštovanja niti prema roditeljima niti prema drugim osobama koje bi trebalo da prepoznaju kao svoje autoritete.
  • Demokratični ili idealni roditelji imaju “pravu” meru autoriteta.Postavljaju čvrste granice, ali slušaju potrebe deteta. Svoje odluke i zahteve objašnjavaju. Brižni su, pažljivi, sa decom uspostavljaju odnose poverenja. Podstiču dobro ponašanje, zajedno sa detetom rade na ispravljanju i opraštaju lošeg. Njihova deca znaju da su voljena, i kada greše. Imaju razvijen osećaj odgovornosti, prema roditeljima osećaju poštovanje i poverenje a ne strogost ili strah od njihovih kazni.

A vi? Kakav ste vi roditelj, po svom autoritetu?

Zamislite situaciju: vaše dete (5 god) u prodavnici pravi scenu insistirajući da mu nešto kupite. Kako ćete se vi ponašati?

  • Ako ste preterano autoritarni roditelj, vaše dete neće praviti ovu scenu. Ono se na to neće ni usuditi jer zna kakva će biti vaša reakcija. Zbog straha od vaše reakcije ili kazne, ono neće ni pokušati da vam se suprotstavi. U slučaju da se to, ipak, dogodi – vikaćete na njega i kazniti ga jer ono mora da “nauči lekciju” kako da se ponaša ubuduće
  • Sigurni ste da će prestati da pravi scenu kad-tad, pa se ne uzbđujete niti što će se dete “raspametiti” plačući, niti što će uznemiriti druge osobe. Vi ste nezainteresovani roditelj.
  • Ako u trenutku scene samo mislite da je sramota to što se baš vaše dete tako ponaša i pristajete da mu kupite šta god želi, vi ste previše popustljivi. Istovremeno, ovakvim postupkom ste mu dali “zeleno svetlo” da se na isti način ponaša i ubuduće
  • Iako je ova situacija veoma neprijatna, ukoliko uspete da u sebi pronađete dovoljno strpljenja i snage da dete čvrsto zagrlite, objasnite mu da nećete ispuniti njegovu želju, da mora da vam kaže normalnim glasom šta želi a ne kroz plač i vrištanje, a onda se u skladu sa svojim rečima i ponašate, bravo za vas, vi ste roditelj sa “pravom” merom autoriteta.

 

Autorka teksta – Jelena Holcer, pedagog, direktor Škole za roditelje

*autorski tekst u vlasništvu Pino brenda, podložan zaštiti autorskih prava uz zabranu korišćenja bez pismene dozvole vlasnika

Like it? Share it!