Zašto je OK da vaše dete voli knjige koje vi mrzite?
Najveća noćna mora roditelja koji obožava čitanje je da mu se dete jednog dana vrati iz biblioteke/knjižare sa knjigom koja je:
ona po kojoj je snimljena loša TV serija,
ona koja se deli uz prašak za veš,
ona u kojoj se lepe stikeri…
Ili je to možda enciklopedija o ajkulama od 500 strana, a vama nije jasno – zašto istraživati dubine okeana umesto čitati „pravu književnost“?
Ne brinite.
Ako ponekad kolutate očima na izbor knjige vašeg deteta, nije loše imati na umu sledeće.
NAUČITI DETE DA SAMOSTALNO I REDOVNO ČITA JE POBEDA.
U doba interneta i ekranizovanih tehnologija kojima smo okruženi – dete koje želi, voli i redovno čita (pa makar to bile i knjige koje se roditeljima ne dopadaju) – pravi je i sebi dovoljan uspeh. To je bitka u kojoj ste pobedili.
NE POSTOJI UNIVERZALNI KNJIŽEVNI UKUS.
Baš kao i u drugim oblastima života – ukusi se razlikuju. Zato kad dete s uživanjem čita knjigu koja je vama grozna, nije loše zapitati se: „Da li je ova knjiga stvarno grozna ili je samo meni grozna?“
U ovom slučaju se treba ponašati baš kao i u slučaju odraslih, gde nam je normalno da svi imaju svoj ukus. Jer, to stvarno ne mora biti grozna knjiga. Jednostavno, nije „vaša šoljica čaja“.
U REDU JE REĆI „NE“.
Ako procenite da knjiga koju dete želi ili već čita stvarno nije primerena, sadržajem je socijalno i moralno loša po dete, potpuno je opravdano i poželjno reći „Ne, ovo nije knjiga za tebe, ne možeš da je čitaš“. Zabrana u ovim slučajevima je roditeljsko pravo i obaveza koje treba iskoristiti.
NEKA I DECA PROBAJU „BRZU HRANU“ KNJIŽEVNOSTI.
Neke knjige su kao „brza hrana“. Dopadljive, lake za čitanje i popularne, ali nemaju moć da zadovolje „glad“ za čitanjem koja je stalno prisutna kod ljubitelja knjige.
Zato deci treba dozvoliti da probaju i ovu vrstu književnosti, jer ona nema dovoljno jaku snagu da preuzme vodstvo nad književnim delima koja vrede.
ZAPITATI SE – MOŽDA JE NEŠTO DRUGO PROBLEM?
Ukoliko dete svaki put donosi kući, čita, bira i priča o knjigama loše reputacije i lošeg sadržaja – možda bi trebalo da se zapitate – da li ono uopšte poznaje dobru i kvalitetnu knjigu? Da li je ikada dobilo ili videlo kvalitetan književni sadržaj ili ne ume samo da ga prepozna u mnoštvu knjiga?
SVE ĆE DOĆI NA SVOJE MESTO.
Možda ne možete odjednom promeniti čitalačke navike vašeg detea, ali ono što možete, jeste da im uvek nudite i pokazujete knjige koje su zaista dobre za njih. Takođe, možete razgovarati s decom o knjigama, diskutovati o pročitanom sadržaju i ohrabriti ih da pročitaju i knjigu po vašem izboru. Svi ovi podsticaji doprineće da jednoga dana imate dete koje je zainteresovano za čitanje i to radi s velikom ljubavlju. A to je velika stvar.
Da li ste bili u situaciji da vaše dete obožava literatutu koju vi smatrate za lošu?
Izvor: Read Brightly, obrada i adaptacija: Jelena Kovinčić, vaspitač, urednica bloga Mamino blago